Mato ?vrljak
Galeija Kortil
To da je Mate ?vrljak prije svega kipar, ne svjedo?i samo ?itav niz skulptorskih ostvarenja u gotovo polustoljetnom razdoblju njegova umjetni?kog rada. On je kipar po iskazu oblikovnog tragala?tva, kipar monolita u smanjenom mjerilu. Na izlo?bi u su?a?kom Kortilu, gustim postavom portreta i poprsja izvedenih u kamenu, glini, sadri, bronci i terakoti, uz crte?e u?injene ugljenom i pastelom, predo?ena je suzdr?ana konkretnost autorskog opredjeljenja za ljudsko tijelo.
Crte? samo podupire oblikovnu liniju iskaza i orijentira se prema definiciji ?vrstog volumena, gdje psiholo?ka karakterizacija nije u prvom planu, ve? je materijalu ostavljena uloga izri?ajnog prvijenca. Materijal naime ?ra?a? iz sebe humanu ljusku ljudskoga lika, ali mu daje narav vlastite kakvo?e. Prepoznajemo autora koji se, motiviran predlo?kom ljudskoga lika, obra?a materijalu te s njime nastavlja dijalo?ki proces oblikovanja, pa se tako oglasi figura ne "iz", ve? "po" naravi mramora, gline ili sadre. Ima u tome neke intimne sprege izme?u skulptora i djela, intimnije nego li ?e se na?i izme?u skulptora i modela. Ta autorska samo?ivost razigrava rascvjetali izlo?beni poligon "kamenog" cvije?a.
Ulaskom u izlo?beni prostor do?ivljavamo dva posve suprotna utiska. S jedne strane, za?udno velik broj portreta i poprsja, gusto uslojenih u prostoru, tako da samim postavom zatvaraju strukturu sapletenu u neo?ekivanoj koli?ini svojih elemenata. I doista, to struktura jest, jer se ni jedan rad ne otima poni?titi ravnote?u pune povezanosti (i smisla). S druge strane, neka komorna ti?ina, to jest autenti?no tiho bezglasje iz kojeg "?ujemo" i "?itamo" poruke gosta koji dolazi iz osame.
Dijalog s materijalom
Veliki broj radova naime, u suprotnosti je s mirnom naravi malih razlika unutar prikazanoga. ?vrljak replicira predlo?ak motiva, ali neprestano obnavlja strast dijaloga s materijalom u kojem ljudski lik ostaje zatvoren. Ne radi se dakako, o zatvorenom i neiskazanom rezultatu, ve? se radi o dubokoj diskreciji ekspresivnog komentara. Lice je ljudsko, kao i ?enska bedra ili dojka, ili mu?ka kapa, ili koljeno, ili brada... - psiholo?kom anonimno??u, pa i raspolo?enjem geste skriven jezik stalne postojanosti i sustava finih razlika.
Nema u ?vrljaka ni patetike ni dekorativne perfekcije, ni potrebe da se osobnost dokazuje kroz prolazne osobine. Osobnost je osobitost malih razlika. U tome autor nastoji izdr?ati kreativni ?ivot, uvjeren da u sizifovskom dokazivanju posebnosti priroda sama nudi mijene, dublje i ve?e od ekspresije koja je samo posljedica. Utoliko se ?vrljakov materijalno konkretan iskaz zadr?ava u materijalima kao sna?an duhovni odjek, ?to se doima jakom kartom igre njegova sustavnog iskazivanja.
Nema malih partija, sve je permanentna igra trajnog ljudskog promatranja i komorni hod iza tragova o kojima ?itav niz godina raspreda dugu oblikovnu pri?u s materijalom, ili ako bi se moglo re?i: dijalog. Izlo?ba je monografska, a iz ogleda u ?vrljakovoj monografiji autor Berislav Valu?ek izdvaja nekoliko fragmenta razgovora.
Ukorak sa sobom
Nakon ?to saznajemo da je ?vrljak do?ao u Labin 1965. godine po zavr?etku splitske srednje ?kole primijenjene umjetnosti i zagreba?ke Akademije likovnih umjetnosti, podcrtana je pretpostavka da "...je u izolaciji jedne pitoreskne, arkadijske i relativno mirne pokrajine slijedio svoj put..." Nadovezuje se citat iz jednog razgovora s umjetnikom iz 1999. godine: "Ide li ne?to ukorak s pro?lim ili sada?njim vremenom... ja o tome nisam razmi?ljao, nastojim da to ?to ?inim ide ukorak sa mnom".
Iz skromnog priznanja autorske okrenutosti vlastitim porivima ne izlaze samo ?injenice oblikovane verbalnim iskazom ve? i ?itav niz predo?enih radova. ?vrljak je tipi?an predstavnik ?kolovanog umjetnika koji se iz zahtjevne socijalne polemike stvarala?kog treniranja aktualnosti opredijelio za izdvojenu, urbano asocijalnu ti?inu stvarala?kog meditiranja.
Augustin?i?ev ?ak (u Majstorskoj radionici Antuna Augustin?i?a od 1962. do 1964. godine) odvaja se u autonomiju osobnog opredjeljenja i paralelno s pedago?kim radom (do 2000. godine profesor u labinskoj srednjoj ?koli Mate Bla?ine) ni?e ostvarenja slobodne produkcije. Uz djela podastrijeta na izlo?bi, ?vrljakove oblikovne zapise nalazimo u spomeni?kim ostvarenjima Matiji Vla?i?u Iliriku u Labinu, spomenik borcima NOB-a i ?rtvama rata u Buzetu, Paleolitskog ?ovjeka u Aran?elovcu, te spomenik Jamesu Joyceu u Puli.
